Dijamanti su zauvijek. To je nekad bio glavni slogan DeBeersa iz
Nizozemske, koji je desetljećima kontrolirao tržište dijamanata s
ogromnim tržišnim udjelom.
To naravno nije istina, jer dijamanti gori u vatri baš poput komada
drveta. S druge strane, oni su podložni mitu o nevjerojatnoj rijetkosti.
Zbog toga ljudi vjeruju da dijamanti imaju vrijednost. Međutim,
treba iskreno spomenuti da su jednostavno vrlo lijepe.
Ako je vjerovati nedefiniranim izvorima, tvrtka je također bacila na
tržište dijamant krvi s ciljem podrivanja konkurenata. To je apsolutno
zamislivo, jer tvrtke ove veličine mogu biti nevjerojatno brutalne na
tržištu, uostalom, one uglavnom kontroliraju cijelo tržište, upravo
zato što imaju predviđanja. I također zato što mogu financirati
kampanje za postizanje svojih ciljeva uz puno novca i upornosti
i uz dobar marketing. Samo na taj način i s razlogom da postigne
vidljivost CocaCola je izumio Djeda Mraza i proširio ga po cijelom
svijetu. Napokon, svi kupujemo osvježavajući napitak smeđe boje
čak i u hladnoj sezoni. Sjajan.
Međutim, tržište dijamanata drastično se promijenilo. Pojavom
umjetničkih dijamanata, stigla je i konkurencija DeBeersa. Zato su
tehnologiju uzgoja dijamanata, koju su svladali desetljećima, iz
podruma do pravog svjetla i sada s umjerenim uspjehom prodaju
umjetne dijamante. Lobisti tvrtke čak su postigli da dijamanti ne
trebaju biti na broju ili je bolje da to učine. To je posebno perfidno.
Jer ako u svojoj obiteljskoj baštini imate dijamante, onda odjednom
oni više ne vrijede ništa, jer imaju istu vrijednost kao i sintetički
dijamanti. Nitko ne vidi razliku.
Zanimljivo je da DeBeers nudi i stroj koji može pronaći minijaturnu
razliku u slojevima kristala. Smiješna stvar je što je otkrivanje da je
prirodni dijamant lošiji. Dakle, nova marketinška strategija je:
Pozdrav kupci, molim vas kupite nove sintetičke dijamante za malo
novca, molim puno komada. To im daje novi argument, naime da
više ne žele kopati rupe u zemlji radi čistog očuvanja prirode.
S druge strane napadaju sve tvrtke poput Svarowskog koje
prodaju jeftino smeće poput dragog kamenja. Sada je dijamant
odjednom postao toliko jeftin da se može upotrijebiti u kostimu.
Zanimljivo je pogledati tržište sirovina, jer je ugljik jedna od
najjeftinijih tvari uopće kada uzmete u obzir da se atom može
pretvoriti u atom. Sirovina je čak toliko jeftina da je ljudi sami izrađuju.
Sa svakim dahom, čovjek stvara 80 mikrograma ugljičnog dioksida
iz hrane koju jede preradom u tijelu. Maseni udio ugljičnog dioksida
je 12u do 32u između ugljika i dva uključena kisikova atoma. Dakle,
u odnosu na cijelu molekulu sa 12u do 44u
(to je takozvana molarna masa) oko četvrtine. To znači da naša pluća
ostavljaju oko 20 mikrograma ugljika po dahu.
Ako pretpostavimo da nam treba 0,2 grama za jedan karat, tada nam treba 10 000 udisaja. Udahnemo svake četiri sekunde. Imamo 40.000 sekundi za izdisaj jednog karata. Gotov je nakon 11 sati. Ako sada procijenite troškove koji će se vjerojatno koristiti u plazmi za rast kristala, tada će naših nula eura za ugljik dodati nekoliko eura za struju i stroj.
Iz tog razloga, jednostavno je bolje kupiti neponovljive i osebujne osmijske dijamante.


